Nacija smo koja voli kafu. Bez rasprave. Kafa nam simbolizira početak dana još od malih nogu, kad se ujutro prije škole ispod vrata u sobu ušulja miris kafe koju mama u kuhinji sprema…
Ostane nam ta navika za cijeli život. I da je ne pijemo, mislim da bismo je ujutro kuhali samo zbog mirisa. Miris početka dana. A kad je već pijemo, onda volimo da to bude u miru, tišini, u omiljenoj šolji… Jutarnji ritual prije kojeg nije dobro da nam se iko obraća ili da se bilo šta govori ili radi.
Prvo kafa, onda ostatak svijeta, molim
Kafa nam je i simbol odrastanja. Pred očima svoje mame ili babe prvi put si odrasli čovjek ili žena onda kad joj dođeš u posjetu i kažeš „skuhaj mi jednu kafu“. „A ti kafu piješ?“ – odmah te dočeka pitanje s druge strane, s dozom iznenađenja i dozom ponosa u glasu. Ti nisi ni svjestan u tom trenutku da si upravo zakoračio iz djetinjstva u život, ali shvatiš to godinama kasnije. Od tad na dalje svaki put kad zakoračiš u bakinu ili maminu kuću, na stolu će te čekati tvoja šolja. Zapamtile su kakva ti je najdraža.
Kafa nam je sinonim za ugodu, opuštanje, vrijeme za nas, druženje, uz kafu čitamo knjige, listamo portale, sjedimo na balkonu i razgovaramo telefonski s prijateljima na drugom kraju svijeta. On tamo svoju kafu ispija, mi ovdje svoju.
Od svih „volim kafu“ kategorija, najdraži nam je odlazak na kafu. Krenemo s idejom „jedna kafa, čaša vode i čašica razgovora“, a završimo na višesatnom sjedenju na nekoj terasi, priči, uživanju i ispijanju te kafe gutljaj po gutljaj, da što duže traje… I druženje i uživanje u kafi.
Koliko se samo u takvim ispijanjima kafe rodilo prijateljstava, ljubavi i srodnih duša našlo, to niko ne bi mogao izbrojati.
Na kraju svega, nama je kafa i mjerilo stvari. Po gužvi na terasi kafića odmah znaš kakva se kafa u njemu servira. Ako je izglednije da ćeš ostati na nogama i hvatati mjesto u trku čim se neko krene ustajati, znači da te sigurno čeka neka dobra kafa. Ako je terasa prazna, ni ne sjedaj, nešto s kafom nije u redu.
Takav smo mi narod i teško da će se tu nešto promijeniti. Ta kafa nam je sastavni dio života, volimo i kafu i uživanje u kafi i tu cijelu kulturu ispijanja kafe. Što zbog kafe same, što zbog toga jer na taj način nahranimo dušu i pobjegnemo na sat ili dva od svih problema.
I ta naša sposobnost da nalazimo toliko veliki užitak u tako maloj stvari kao što je kafa, pa to je prekrasno za gledati.
Kosa mi se digne na glavi kad čujem one „sve se nema posla i novca, a kafe se na svakom ćošku ispijaju“ komentare. Pa najbolje da nam se još i to uskrati! To ispijanje kafa je toliko postalo dio nas da su takve izjave sulude koliko bi bile i one “sve se nema posla i novca, a na svakom ćošku se diše zrak”.
Mogu nas potresati sve svjetske krize, iseljavanja, manjak poslova i višak problema, ali tih desetak kuna za kavu se uvijek negdje skupi, iskopa, izvuče iz džepova starih kaputa ili iz kasica „za ljetovanje“.
Tih magičnih marku-dvije, cijena je jedne šolje kafe i malenog užitka koji znači cijeli svijet.
Autorica: Nina Slišković (24sata.hr)
